Budnost nema veze sa Umom

Pitanje:
U ovih par godina intezivnijeg zapazanja tog "nekog budjenja" na koje si potakao, desavala se depresija kao nus pojava. I taman kada odradim jedan veo depresije, i dublje kako sam zalazila u osvescavanje, onda se ponovo javi depresija.

Mjesavina praznoce, tuge, statike. Imala sam osjecaj da se negdje na rubnim dijelovima moje svijesti ipak nesto desavalo i mjenjalo, dok sam na povrsini imala taj cudni osjecaj praznoce. I onda opet zapocne novi val osvescivanja. Mislim da mi se priblizava neko raspadnuce i pomalo se plasim tog procesa, ali znam da me to nesto ceka, jer vidim da se desila promjena u umu, drugaciji mi je pogled na zivot (kao da nemam pogled na zivot u stvari, kao da sam usla u tok nevezano za rijeku, zivot se desava a ja sam tu, sa sobom kao nikad prije ali vidim da ima jos "novoga" sto mi se priprema).

Da li to raspadnuce koje naslucujem (samo sto nije) donosi onu neku slobodu od nesvjesnih emocija, utisaka i dojmova, koji se upakuju tokom godina bez da ih i zamjetimo?


Odgovor:
Prvo sto trebamo znati da Budnost nije nesto sto se stekne i to je to. To je konstantan napor sve dok se ne desi korijenita promjena u covjeku i on spontano boravi u tom stanju. Budnost je stanje opustene svjesnosti, bez ocekivanja, planiranja, ubjedjenja, spontani tok svijesnosti bez zadrzavanja. To nije nesto sto je cilj, kao sto nam sugerise nas um. Niti se ka tome ide. U stanju Budnosti jednostavno Jesi, Bitises. Rad na sebi je nacin, ne da steknes Budnost, vec da otpuste sve brane koje imas i koje te sprecavaju da Budes. Nemas sto da stices Radom, jer ono Sto Jesi uvijek Jeste. Stvar je u razotkrivanju Sebe.

Ocekivanja koje imamo kada se ne ispune izazivaju reakcije koje opisujes. Sve to je pokazatelj da ulazis sa jakim stavom u posmatranje i svjesnost kao i da motivi zbog kojih Radis na sebi nisu dobro procisceni i osvesteni.

Kada um primi neke ideje i informacije on gradi slike o tome sto je to i na koji ce nacin uticati na njegam kroji i prekrojava planove koji se grade na "znanju" iz proslosti, te na taj nacin projektuje mogucu i pozeljnu buducnost.

Bilo koja projekcija, ocekivanje, ubjedjenje kako to treba da radi i zasto to treba da radi na taj nacin jeste pogresan kada je rijec o pronalazenju svoje Prirode.

Um je izgradio slike koje moraju da se dese ili barem da se desi priblizno tako kako je on planirao. I kada se takvo sto ne desi, on ulazi u nipodastavanje, zatim iz nipodastavanja koje je destruktivno, ulazi u tugu a iz toga uosjecaj praznoce koji imamo u sebi te na kraju u "statiku" koju spominjes.

Ono gdje gresis jeste sto se poistovjecujes sa procesima koja se desavaju u umu.
Um je skup proslosti i planova za buducnost. I kao takvog ga trebas vidjeti.
Promjena u umu koju spominjes i koju ocekujes nema nikakve veze sa Budnoscu. Ona nije cilj, ona je nus produkt Rada na Sebi. Um je taj koji te sprecava da se vidis kakva Jesi. Jer tvoja paznja je vezana za njega i ono sto ti on prezentuje kao Stvarnost, kao sliku o sebi i svijetu oko tebe. Kada radis na paznji ne smijes da se vezes za ni jedan proces koji se zbiva u umu. Prosto registrujes proces i ne vezes se za njega. Pusti ga da traje ako traje a i da ode kada treba da ode.
Analiza koju vjerovatno radis a posmatras je kao nesto jako bitno za tvoj rad moze da se koristi ali nikada ne smijes dopustiti da budes iskoristena od analize jer ona je vrcenje u krug. Analiza treba da sluzi tebi u svrhu upoznavanja svog uma, nacina na koji funkcionise, zasto tako funkcionise i slicno, ali od nje nemas druge koristi sem te.

Pitanja koja si postavila upravo pokazuju ovo sto sam ti pojasnio. Ono zivo pokazuje da tvoj um ima plan i da ga projektuje.

Motiv zbog kojeg radis to sto radis je upravo ovo sto si pitala pitanjem: "Da li raspadnuce koje naslucujem (samo sto nije) donosi onu neku slobodu od nesvjesnih emocija, utisaka i dojmova, koji se upakuju tokom godina bez da ih i zamjetimo?"

Raspadnuce koje naslucujes je naslucivanje uma koji ocekuje da treba da se nesto raspadne i onda to ubacuje u ideju rada i svjesnosti. Ne postoji nikakvo raspadnuce. Kako to znam?
Prosto zato sto proces Svjesnosti nije unistavanje. Cim je rijec o unistavanju znaci da se radi o umu i da je to ideja uma.

Svijest ce isto posmatrati i raspadnuce i kreiranje i tok i statiku.. itd.. itd..

Drugo, sloboda koju ocekujes a za koju vjerovatno ni ne znas sto je takodjer je um koji ima slike o slobodi. Jer da si dotakla slobodu ne bi je trazila jer bi znala da je Sloboda okus opustene, neometavajuce Svjesnosti Sebe.

Um projektuje problem, onda za njega trazi rijesenje koje mora da radi tacno onako kako je on projktovao da tok rijesavanja mora da ide inace stvara novi problem i nove solucije rijesavanja problema.

Pitanje:
Da li spontano pustiti da se prirodno odradi ili sada trebam sledeci korak u vjezbanju (radu na sebi)?

Odgovor:
Ne trebas sledeci korak, jer ni prvi nije dovrsen kako je trebao da bude.
Stoga, sledeci korak koji zelis jeste da preispitas svoje stavove koje imas, ne preskaces stepenice niti projktujes ideje o tome sto bi trebalo i kako da se desi. Prosto opazaj, kao da se desava nekom drugom. Ne odbacuj ono sto se desava i sto posmatras, ne sudi o tome, udji u proces posmatranja sa svom svojom snagom koju imas.

Nemas kuda da ides, to sto trazis je taj koji pita. Problem je kada se ovo cuje i krene da se stvaraju slike o tome sto To Jeste, umjesto da pustis proces paznje i svjesnosti da radi ono sto treba da radi.

Rad na Sebi i duhovnost nemaju nista zajednicko. I ne treba da se mjesa malo ovog pa malo onog vec da se usmjeris ka onom sto si odlucila da radis i na tome istrajes.
Ideje duhovnosti koje su u opticaju oko nas ne mogu da se spoje sa necim sto se zove Rad na Sebi. A to je prvi korak koji moras da odradis, jer sa tim jos nisi na cisto.